Prvo, pogledajmo podrijetlo senzora: da bi dobili informacije iz vanjskog svijeta, ljudi moraju koristiti senzorne organe. Međutim, daleko je od toga da se oslanjate isključivo na vlastite osjetilo organa u proučavanju prirodnih fenomena i zakona, kao i na njihove funkcije u proizvodnim aktivnostima. Da bi se to prilagodilo, potrebni su senzori. Stoga se može reći da je senzor proširenje ljudskih crta lica, također poznatih kao električne značajke.
Kako se tehnologija razvija, senzori postaju sve više korišteni, s načelima i strukturama u rasponu od jednostavnih do inteligentnih. Senzori su već prodrli u tako opsežna područja kao što su industrijska proizvodnja, istraživanje svemira, istraživanje oceana, zaštita okoliša, istraživanje resursa, medicinska dijagnoza, biološki inženjering, pa čak i zaštita kulturnih relikvija.
Kada su odašiljači nastigli? Kakve to veze ima sa senzorima? Kako vidjeti razliku između senzora i odašiljača?
(1) Kao što znamo, senzor je opći pojam za uređaj ili uređaj koji se može mjeriti i pretvoriti u upotrebljiv izlazni signal prema određenom zakonu. Obično se sastoji od osjetljivog elementa i elementa pretvorbe. Kada je izlaz senzora određeni standardni signal, naziva se odašiljač.
(2), koncept odašiljača je pretvaranje nesoljednih električnih signala u standardne električne signale instrumenta, senzor je fizički signal u električne signale uređaja, koji se često koristi za govorenje fizičkih signala, sada imaju i drugi signali (podijeljeni u dvije kategorije fizikalnih senzora i kemijskih senzora). Primarni instrument odnosi se na instrument za mjerenje polja ili kontrolnu tablicu baze, sekundarni instrument odnosi se na korištenje signala primarnog brojila za dovršetak drugih funkcija, kao što su kontrola, prikaz i druge funkcije instrumenta.
(3), senzor je neelektrične fizičke količine kao što su temperatura, tlak, razina tekućine, materijal, karakteristike plina u električne signale ili fizička količina kao što su tlak, razina tekućine i drugi izravni prijenos na odašiljač. Odašiljač pojačava slab električni signal koji je senzor pokupio za prijenos ili aktivaciju upravljačkog elementa. Ili izvor signala koji pretvara neelektrični unos količine senzora u električne signale i istovremeno ih pojačava za daljinsko mjerenje i upravljanje. Analogna količina također se može pretvoriti u digitalnu količinu u skladu s potrebom. Senzori i odašiljači zajedno predstavljaju automatsku kontrolu izvora signala praćenja. Različite fizičke količine zahtijevaju različite senzore i odgovarajuće odašiljače.
Još uvijek imaju neku vrstu uvida, a ne fizičke količine u električne signale, kao što je mjerač razine vode kotla diferencijalnog odašiljača tlaka, to je donji dio vode u senzoru razine tekućine, a gornji dio parnog kondenzata na odašiljač mijeha cijevni instrument s obje strane, s diferencijalnim pogonom s obje strane uređaja za mehaničko pojačavanje mijeha pomoću pokazivača označava razinu metar daleko. Naravno, postoji električna analogna količina u digitalnu količinu može se nazvati i odašiljač. Gore navedeno je samo konceptualna ilustracija razlike između senzora i odašiljača.
Senzori i odašiljači izvorno su koncept termalnih instrumenata. Samo princip i potrebe za primjenom nisu isti, postaju nešto drugačiji. Gore navedeno je sveobuhvatna analiza odašiljača i senzora u čemu je razlika.
